Пређи на главни садржај

Ravnoteža u unosu omega 3 i omega 6 uravnotežuje imuni odgovor




U poslednjem veku, izmene u zapadnjačkoj dijeti su promenile unos omega 6 masnih kiselina (masti iz mesa i biljnih ulja) u poređenju sa omega 3 masnim kiselinama (masti iz masnih morskih riba). Mnoge studije pokazuju da je promena odnosa u unosu omega 3 i omega 6 putem ishrane povećala sklonost ka upalnim reakcijama, koje su povezane sa nastankom autoimunih i alergijskih oboljenja.
Omega3 i omega 6 su vrste esencijalnih masnih kiselina, što znači da se ne stvaraju u organizmu, već moraju da se unose ishranom. U modernoj ishrani izvori omega 3 masnih kiselina su zastupljeni u maloj meri, uglavnom iz masne morske ribe: losos, sardine, haringa, tuna. Postoje dve osnovne vrste omega 3 masnih kiselina koje su neophodne organizmu eikosapentanoična - EPA i dokosaheksanoična - DHA. Vegetarijanski izvori, orasi i seme lana sadrže alfa-linoleinsku kiselinu, iz koje organizam stvara EPA i DHA. U organizmu se EPA i DHA dalje prevode u molekule koji regulišu imuni odgovor, koagulaciju krvi i rast ćelija.
Za razliku od omega3  izvori omega 6 masnih kiselina u modernoj ishrani su široko zatupljeni u biljnim uljima (suncokretovo, kukuruzno, sojino). Brza hrana, kolačići, slatkiši, grickalice - svi sadrže biljna ulja.
U organizmu se od omega 6 masnih kiselina stvara vrsta prostaglandina - molekula koji utiču na upalne procese, zgrušavanje krvi, dok vrsta prostaglandina nastala iz omega 6 masnih kiselina smanjuje upalne procese i sprečava nastanak tromba. Nutricionisti veruju da je upotrebom prerađene hrane čovek poremetio ravnotežu u unosu omega 3 i 6. Ova neravnoteža u ishrani bi mogla biti objašnjenje za povećanje broja obolelih od astme, srčanih oboljenja, mnogih oblika kancera, artritisa neurodegenerativnih oboljenja, kao i svih bolesti koje potiču od upalnih procesa.
Generalno, unos omega 6 možete smanjiti ako izbegavate ili smanjite industrijski prerađenu hranu i brzu hranu, polinezasićena biljna ulja (suncokretovo, kukuruzno, sojino). Probajte da više upotrebljavate ekstra devičansko maslinovo ulje za kuvanje i u prelivima za salatu. Koristite više masne ribe, oraha, semena lana i tako ćete najbolje doprineti vraćanju ravnoteže u organizam u korist zaštitnih prostaglandina.
Antropološki dokazi pokazuju da su naši preci imali u ishrani zastupljen odnos omega 6:omega 3 masnim kiselinama 2:1, ali moderna zapadnjačka ishrana je poremetila ovaj odnos na čak 10:1 u korist omega 6 masnih kiselina. Povećan je unos mesnih prerađevina, pečene i pržene hrane u odnosu na način ishrane naših predaka. Pošto omega masne kiseline mogu biti prevedene u upalne molekule, smatra se da je ovakva promena u ishrani mogla dovesti do poremećaja u ravnoteži između pro- i anti-upalnih agenasa. Na taj način dolazi do povećanja broja sistemskih upalnih procesa i veće učestalosti oboljenja kao što su astma, alergije, dijabetes, artritis.
Istraživači su ispitivali 27 zdravih odraslih osoba, koje su jele hranu u kojoj je odnos omega 6:omega 3 bio kao kod naših predaka, tokom 5 nedelja. Potom su pratili nivo aktivnosti gena koji regulišu upalne reakcije i ustanovili da je ona znatno smanjena. Ispitivali su i koncentraciju prenosnika upalnih reakcija, koji su takođe bili na nižim vrednostima u odnosu na klasičnu zapadnjačku ishranu. Smanjeno stvaranje prenosnika upalnih procesa smanjuje sklonost ka alergijama i autoimunim oboljenjima.
Ova studija je pokazala po prvi put na ljudima da velike promene u ishrani imaju uticaja na aktivaciju gena. Omega 3 masne kiseline smanjuju aktivnost gena koji regulišu upalne procese. Stoga je poželjno vratiti u ravnotežu unos omega 3 u ishrani u odnosu na omega 6 masne kiseline. Ovaj odnos trebao bi da bude 2:1 za omega 6, a ne 10:1 kao što je sada slučaj.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Kardamon začin iz vavilonskih vrtova

Najdelotvorniji kod organa za varenje, jer podstiče metabolizam i na taj način poboljšava varenje. Z a kardamon (Elettaria cardamomum), jedan od najstarijih i najcenjenijih začina, znalo se još pre pet hiljada godina. Drevni zapisi pokazuju da je još 720 godine pre Hrista gajen u vrtovima vavilonskih kraljeva. Stari Egipćani su ga žvakali da bi osvežili dah i izbeleli zube, a ta praksa se do danas zadržala u Indiji. Stari Grci i Rimljani od kardamona pravili su parfeme, koji je zbog specifičnih mirisnih nota i danas važan sastojak parfemske industrije. Kardamon potiče iz jugoistočne Azije. Ova zimzelena biljka sa debelim rizomom i stabljikom koja raste u visinu i do tri metra, najviše se gaji u Indiji. Cela obala Malabar u Indiji poznata je po bujnom rastinju ove začinske biljke, pa se, očigledno sa razlogom, jedna sorta kardamona upravo zove imenom ove oblasti. Sri Lanka je drugi najveći proizvođač ovog začina, mada među njima postoje razlike. Indijski kardamon je manji i aromatič...