Пређи на главни садржај

Gljivica Candida albicans



Candida albicans je gljivica koja normalno naseljava ljudski organizam. U stanjima pada imuniteta ili posle upotrebe antibiotika, ona dobija priliku da se prenamnoži i tada nastaju problemi. Gljivične infekcije mogu biti lokalne:u ustima, crevima, na vaginalnoj sluznici, ali mogu preći i u sistemske i raširiti se po organizmu. Sve češće se javljaju slučajevi rezistencije na postojeće antigljivične lekove: nistatin, itrakonazol, flukonazol. Biljni proizvodi koji ispoljavaju antigljivično dejstvo su: beli luk, taheboo, kaprilna kiselina, ljuska crnog oraha, ulje origana.
Beli luk

Ispoljava antigljivično dejstvo, može se koristiti svež ili ekstrakt napravljen u alkoholu ili rakiji. Razvoj gljivičnih infekcija ukazuje i na pad imuniteta.
Ehinacea ispoljava imunostimulativnu aktivnost i deluje protivupalno.Ulje ajkuline jetre, takođe stimuliše sopstvene odbrambene snage organizma da se izbore sa infekcijama.
Candida albicans je vrsta gljivica koja se normalno nalazi u ljudskom organizmu naseljavajući usnu duplju, creva, vaginalnu sluznicu. U stanju dobrog zdravlja ona je prisutna na sluznicama zajedno sa drugim mikroorganizmima - bakterijama koje sačinjavaju “normalnu floru”, tj. normalno su prisutne u određenoj količini. U slučaju da dođe do pada imuniteta ili posle upotrebe antibiotika, gljivice dobijaju priliku da se prenamnože.
Povećan broj gljivica može da se manifestuje kao: bela skrama na jeziku, u slučaju kandidijaze usne duplje;prolivi, povraćanje, nadutost kod kandidijaze creva; peckanje, svrab, sekret kod vaginalne kandidijaze.Sem lečenja antimikoticima (Nystatin, Canesten, Kanazol, Daktanol) i probioticima preporučuje se i jačanje imuniteta, jer ako je odbrambeni sistem organizma na zadovoljavajućem nivou gljivice neće moći da se prenamnože i neće se razviti neprijatni simptomi. Nažalost, sve češće gljivice su otporne na primenjene lekove, pa se po završetku terapije ubrzo ponovo vraćaju. Kod kandidijaza neophodno je regulisati ishranu u smislu smanjenog unosa ugljenih hidrata, koji su glavna hrana gljivicama.
Tahebo (lat. Tabebuia impetiginosa) je najpoznatiji po upotrebi kod vaginalne kandidijaze. Tahebo sadrži komponente koje ispoljavaju i antibakterijsko i antiparazitarno dejstvo. Ulje origana (lat. Origanum vulgare) kao i brojna druga etarska ulja ima antiseptično i antimikrobno dejstvo. Etarska ulja sadrže monoterpene, a najpoznatiji u etarskom ulju origana je karvakrol, koji suzbija širok spektar mikroorganizama, parazita, gljivica i bakterija, a naročito je efikasan kod kandide.
VAŽNA NAPOMENA:  Ako ste skloni razvoju gljivičnih infekcija posle antibiotske terapije, uvek uz antibiotik koristite ipprobiotike samo vodite računa da probiotike uzimate 2 sata posle antibiotika. Pošto antibiotic, osim patogenih, deluju i na “dobre” bakterije, potrebno je sprečiti uništavanje normalne crevne flore, a to se može postići istovremenom primenom probiotika. U slučaju blažih infekcija, možete se opredeliti za “biljne antibiotike” kao terapiju prvog izbora, jer nemaju toliko neželjenih dejstava. U slučaju jakih infekcija, ne preporučuje se samolečenje.

Dijeta za suzbijanje gljivičnih infekcija

Podrazumeva prvenstveno smanjen unos šećera, jer se gljivice najlakše šire u uslovima kad imaju mnogo hrane, tj. šećer u izobilju. Ne treba zaboraviti da šećer nije osnovni sastojak samo slatkiša, torti, kolača, već i hleba, testa, peciva, krompira, pirinča.
Potrebno je u potpunosti izbaciti hranu koja sadrži kvasne gljivice. Posle izvesnog vremena ove namirnice se mogu vratiti da se ustanovi u kojoj meri su one doprinosile razvoju simptoma. Ako se pokaže da su bez efekta na pojačan razvoj gljivica, mogu se opet bezbedno koristiti.
Gljivice se hrane šećerom, razlažući ga na ugljen-dioksid i vodu. Pri tom nastaju mnogobrojni simptomi u crevima, kao što su gasovi, nadutost. Na deklaraciji svakog proizvoda treba proveriti da li i koliko sadrži šećere, a oni su označeni kao ugljeni hidrati, glukoza, maltoza, kukuruzni sirup, fruktoza, kukuruzni skrob, laktoza, mlečni šećersadržan u mlečnim proizvodima.
Namirnice koje sadrže gljivice i plesni: hleb, pecivo, industrijski voćni sokovi, sirće, ukiseljeno povrće, dimljena hrana, alkohol, fermentisana hrana, zrnasta hrana, sušeno meso i voće, gljive.
  • Prirodni antigljivični lekovi - beli luk, tahebo, ulje origana i druga etarska ulja
  • Imunostimulatori - ehinacea, propolis,ulje ajkuline jetre.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Afrodizijački recepti

Čokolada sa čilijem -100gr čokolade -500ml mleka -2 šipke vanile (rasečene po sredini) -2 kašike meda                                                 -10g mlevenog čilija -2g soli -5dl ruma Dobro zagrejte mleko sa izvađenim semenom vanilei 10minuta ostavite da stoji. Procedite i mleko ponovo ga zagrejte. Dodajte čokoladu i 125ml vode, i uz mešanje rastopite. Dodajte med,so,čili,rum i dobro promešajte. Služi se veoma toplo. Bola od jagoda -300g jagoda -sok od jednog limuna                           -4cl sirupa od nane -kašika sitno seckane nane -350ml piva -flaša kisele vode Jagode očistiti i prepolovite, stavite u jednu lepu posudu ili bokal. Dodajte limunov sok,sirup,listove nane i pivo. Ostavite da stoji 20min u frižideru. Dodajte kiselu vodu. Napomena: Sveže jagode od uzgajuvača imaju dobru aromu,ali divlje još bolju. Voćna salata ˝Kazanova˝                                                                          -2 pomorandže -1 jabuka          

Losos i skuša u borbi protiv postporođajne depresije

Gubitak samopoštovanja, nesigurnost, tuga ređe "napadaju" mlade mame koje su tokom trudnoće jele plavu ribu dva puta nedeljno. Ako vam je riba na meniju tokom trudnoće, imate manju verovatnoću da ćete kasnije patiti od postporođajne depresije, pokazalo je istraživanje Instituta Connecticut. Omega-3 masne kiseline kojima je posebno bogat losos štite od postporođajne tuge. Postnatalna depresija pogađa oko 13 odsto novopečenih majki i u težim slučajevima traje više od godinu dana. Međutim, previše plave ribe u trudnoći može biti loše za razvoj deteta, pa stručnjaci savetuju da se omega-3 masne kiseline kontrolisano unose u organizam. Razlog zbog kojeg bi trudnice trebal kontrolisano da jedu ribu je što ribe bogate omega-3 kiselinama sadrže viši nivo žive. To znači da ribu, kao što je skuša, srdela, losos i pastrmka ne treba jesti više od dva puta nedeljno. Žene nikako ne bi smele da jedu iznutrice bakalara u prva tri meseca trudnoće.