Пређи на главни садржај

Dobrobiti presne hrane




Presna biljna ishrana često može da pomogne našem organizmu da se očisti, oporavi i ublaži neke hronične degenerativne bolesti. Pogotovo je pogodno da se sa presnom ishranom počne u doba posta.
Sa blagotvornim uticajem presne hrane upoznaće vas naš saradnik iz Kanade, gđa Irena Beret, savetnik za zdravu ishranu.


Način naše ishrane predodređen nam je u trenutku naše kreacije. Da li ste se ikada zapitali zašto su ljudi jedina bića koja stavljaju svoju hranu na vatru? Grčki pesnik Hesiod pisao je o tome kako se ljudi, pre nego što je Prometej ukrao vatru od  Zevsa, nisu patili od bolesti, o tome kako kada su dostigli svoju zrelost, ljudi nisu starili već uživali vitalnost mladosti, a kada je došlo vreme da se umre, oči bi se lagano zatvorile kao u snu. Kuvanje hrane se pokazuje kao kardinalna greška, to što jedemo, duboko i temeljno utiče na to kako se osećamo, mislimo i kako se ponašamo.

Naše telo dizajnirano je za presnu biljnu hranu kao što je: voće i povrće, orašasti plodovi, semenke, alge, povrće iz mora, neke od žitarica, hladno ceđeno ulje masline, kokosa, lana, konoplje, badema, susama, suncokreta; i fermentisanu hranu kao što je: ječmeni miso.

Dragocena energija Sunca

Naš sistem radi na energiju Sunca koju biljke upiju u sebe i predaju nam u obliku biofotona.
Kuvanjem hrane izgube se biofotoni. Termička obrada hrane iznad 45 C koja je viša od temperature na kojoj se fiziološki odvijaju hemijske reakcije u našem telu menja molekularnu strukturu hrane koju unosimo u sebe. Kuvanjem se od hrane koju je dizajnirala priroda za nas sistem sada stvaraju strani molekuli koje naš sistem ne može da prepozna pa se stoga nakon obroka javlja leukocitoza. Bela krvna zrnca tako učestvuju u digestiji hrane isto kao što bi i bila angažovana u napadu stranog tela. Ovakvo opažanje bazira se na istraživanjima švajcarskog naučnika Pola Kušakova (Paula Kouchakoffa).

Visoka temperatura kuvanja uništi enzime koji se nalaze u biljnoj hrani, a koji nama pomažu u varenju. Rođeni smo sa bankom enzima, koji se pozajmljuju pri varenju hrane. Enzimi su izuzetno osetljivi na molekularnu destrukciju koja nastaje kuvanjem. Svakome od nas dodeljena je samo ograničena zaliha enzimske energije pri rođenju, koja treba da nam služi doživotno. Jedino pojačanje koje imamo jesu enzimi koji dolaze iz hrane, ali izlaganje hrane temperaturi višoj od 45 C uništava enzime.
Šta se dešava kada naše telo troši velike zalihe sopstvenih enzima u slučajevima kao što su emocionalna kriza, napad virusa, ukoliko jedemo kuvanu i prerađenu hranu? Balans na enzimskom računu opada, pa nastaje enzimsko bankrotstvo. Kada se to desi, naš organizam oduzima enzime iz žlezda, mišića, nerava i krvi da bi pomogao zahtevnom procesu varenja. Vremenom će nastati nedostatak enzima u tkivima koja su ga pozajmila, pa se smatra da je ovo jedan od mehanizama nastanka alergija i bolesti u tim tkivima. Enzimski nivo u našim tkivima obnavlja se presnom biljnom hranom bogatom očuvanim enzimima. Ovakvom ishranom stavljamo dnevne priloge na enzimski račun našeg tela.

Kako do životno važnog kiseonika

Unošenjem presne biljne hrane, unosimo i hlorofil. Hlorofil ima hemijsku strukturu koja je veoma slična strukturi crvenih krvnih zrnaca. Osnovna razlika je u tome da porfirinski prsten sadrži atom gvožđa u eritrocitima, a atom magnezijuma kod biljaka. Kada se biljke kuvaju, magnezijum napušta centar porfirinskog prstena da bi bio zamenjen vodonikom. Kuvanjem biljne hrane nastaje dramatičan gubitak hlorofila. Zašto je hlorofil važan u našoj ishrani? Odgovor je: oksigenacija krvotoka. Hrana koju jedemo može da nam pruži ili oduzme oksigen, zato je važno izabrati obroke koji nas hrane kiseonikom, a ne one koji oduzimaju kiseonik. Aroma pri kuvanju hrane je fizički dokaz da oksigen napušta hranu. Dr Oto Varburg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu, zaključio je da je nedostatak kiseonika osnovni uzrok raka i da je ključ prevencije u kontinuiranom dopremanju kiseonika svim ćelijama.

Veoma zdrav recept za vas:


ZELENI SOK


Zeleni sok je izuzetan izvor hlorofila. Može se pripremiti ceđenjem trave organskog semena pšenice, kao zelena magma, ili od organskog povrca. Iscedi se se kelj ili spanać, krastavac, celer, klice, mogu se dodati peršun, đumbir ili jabuka. Treba ga popiti u toku 15 minuta nakon pripremanja. Preporučuju se 2 čaše na dan između obroka. Na postu zelenim sokom može se popiti 8 čaša na dan.



Irena Beret,
savetnik za ishranu i lečenje hranom


Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Afrodizijački recepti

Čokolada sa čilijem -100gr čokolade -500ml mleka -2 šipke vanile (rasečene po sredini) -2 kašike meda                                                 -10g mlevenog čilija -2g soli -5dl ruma Dobro zagrejte mleko sa izvađenim semenom vanilei 10minuta ostavite da stoji. Procedite i mleko ponovo ga zagrejte. Dodajte čokoladu i 125ml vode, i uz mešanje rastopite. Dodajte med,so,čili,rum i dobro promešajte. Služi se veoma toplo. Bola od jagoda -300g jagoda -sok od jednog limuna                           -4cl sirupa od nane -kašika sitno seckane nane -350ml piva -flaša kisele vode Jagode očistiti i prepolovite, stavite u jednu lepu posudu ili bokal. Dodajte limunov sok,sirup,listove nane i pivo. Ostavite da stoji 20min u frižideru. Dodajte kiselu vodu. Napomena: Sveže jagode od uzgajuvača imaju dobru aromu,ali divlje još bolju. Voćna salata ˝Kazanova˝                                                                          -2 pomorandže -1 jabuka          

Losos i skuša u borbi protiv postporođajne depresije

Gubitak samopoštovanja, nesigurnost, tuga ređe "napadaju" mlade mame koje su tokom trudnoće jele plavu ribu dva puta nedeljno. Ako vam je riba na meniju tokom trudnoće, imate manju verovatnoću da ćete kasnije patiti od postporođajne depresije, pokazalo je istraživanje Instituta Connecticut. Omega-3 masne kiseline kojima je posebno bogat losos štite od postporođajne tuge. Postnatalna depresija pogađa oko 13 odsto novopečenih majki i u težim slučajevima traje više od godinu dana. Međutim, previše plave ribe u trudnoći može biti loše za razvoj deteta, pa stručnjaci savetuju da se omega-3 masne kiseline kontrolisano unose u organizam. Razlog zbog kojeg bi trudnice trebal kontrolisano da jedu ribu je što ribe bogate omega-3 kiselinama sadrže viši nivo žive. To znači da ribu, kao što je skuša, srdela, losos i pastrmka ne treba jesti više od dva puta nedeljno. Žene nikako ne bi smele da jedu iznutrice bakalara u prva tri meseca trudnoće.