Пређи на главни садржај

Med-eliksir zdravlja

Med je najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Nektar koji pčele skupljaju iz cveća glavni je izvor ugljenih hidrata koje pčele pretvaraju u lako varljivi slador - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.

Neverovatni biljni sastojci koji se nalaze u medu daju snažan podstrek imunom sistemu. Sirovi med je pun vitamina i ima izuzetno puno minerala koji su vitalni za očuvanje zdravlja, kao što su kalcijum, gvožđe, cink, kalijum, fosfor, magnezijum, bakar, hrom, mangan i selen. Med sadrži aminokiseline, koje su gradivni blokovi prirode. Sirovi med je pun enzima. Enzimi su neophodni za apsorpciju hrane, obnovu tela,  zdravlje ćelija i gotovo sve ostale biološke procese.

Zreli med ne sadrži više od 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom telu i organima za varenje koji taj proizvod pretvaraju u lek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj ishrani.






Propolis

Propolis  je supstanca koja nastaje mešanjem biljnih materijala koje sakupljaju pčele sa probavnim enzimima i voskom. Pčele učvršćuju propolisom saće i zatvaraju pukotine. Po izgledu, propolis je smolasta materija žutozelene do tamno crvene boje. Ako se duže čuva, postaje tamniji, i pod uticajem sunca gubi elastičnost. Ima karakterističan smolast miris i nagorak ukus, a po strukturi je gust i homogen. Propolis sadrži oko 200 sastojaka od kojih su najvažniji: vosak, esencijalna ulja, biljni balzami i smola, cvetni prah, vitamini i oligoelementi itd. 



Najvažnije aktivne supstance propolisa čine polifenolna jedinjenja – flavonoidi (galangin, kvercetin, kempferol, pinocembrin itd.) Flavonoidi poseduju niz korisnih farmakoterapijskih dejstava od kojih su najvažniji antioksidacioni, antimikrobni (deluju na ćelije bakterija, gljivica i virusa), antitumorski, hepatoprotektivni, antiinflamatorni i kardioprotektivni efekat.

Zahvaljujući svom sastavu propolis se koristi u lečenju različitih bakterijskih, gljivičnih, virusnih oboljenja. Zbog njegovih brojnih lekovitih svojstava naziva se lekom 21. veka. Propolis se primenjuje kod respiratornih problema, pri nezi usne šupljine (kod paradentoze), u dermatologiji (kod akni, ekcema, opekotina), kod infekcija digestivnog trakta, za zaštitu tkiva jetre i za jačanje imunološkog sistema. Primenu propolisa nalazimo i u kozmetici, zahvaljujući  njegovom antimikrobnom delovanju i utjecaju na brzu regeneraciju tkiva.

Propolis na tržište dolazi u obliku tinktura, kapi, sprejeva, tableta, kapsula, masti i krema. Pažnju treba obratiti kod dece, trudnica i dojilja i izbegavati primenu alkoholnih tinktura zbog velikog sadržaja alkohola u njima. Mogućnost pojave alergijskih reakcija na propolis je veoma mala (nuspojave su moguće uglavnom kod osoba alergičnih na pčele).








Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Kardamon začin iz vavilonskih vrtova

Najdelotvorniji kod organa za varenje, jer podstiče metabolizam i na taj način poboljšava varenje. Z a kardamon (Elettaria cardamomum), jedan od najstarijih i najcenjenijih začina, znalo se još pre pet hiljada godina. Drevni zapisi pokazuju da je još 720 godine pre Hrista gajen u vrtovima vavilonskih kraljeva. Stari Egipćani su ga žvakali da bi osvežili dah i izbeleli zube, a ta praksa se do danas zadržala u Indiji. Stari Grci i Rimljani od kardamona pravili su parfeme, koji je zbog specifičnih mirisnih nota i danas važan sastojak parfemske industrije. Kardamon potiče iz jugoistočne Azije. Ova zimzelena biljka sa debelim rizomom i stabljikom koja raste u visinu i do tri metra, najviše se gaji u Indiji. Cela obala Malabar u Indiji poznata je po bujnom rastinju ove začinske biljke, pa se, očigledno sa razlogom, jedna sorta kardamona upravo zove imenom ove oblasti. Sri Lanka je drugi najveći proizvođač ovog začina, mada među njima postoje razlike. Indijski kardamon je manji i aromatič...