Пређи на главни садржај

Eklampsija



Eklampsija je najteži oblik graviditetnih toksikoza. Najčešće se javlja pri kraju trudnoće ili u toku porođaja, uglavnom kod prvorotkinja i obično se nadovezuje na preeklampsiju. Uz edeme, proteinuriju (protini u mokraći) i hipertenziju ( povišen krvni pritisak), praćena je i gubitkom svesti, a zatim pojavom toničnih i kloničnih ( trzajevi i ukočenost) grčeva, nakon čega nastupa kraće ili duže komatozno stanje.

   Uzrok nastanka


Kao i kod ostalih grviditetnih toksikoza, pravi uzrok eklampsije do danas nije otkriven. Eklampsija se češće javlja kod višeplodne trudnoće, kod dijabetičarki, kod gojaznih žena i žena koje boluju od povišenog krvnog pritiska. Uglavnom se javlja u krajevima gde se trudnice obilno i neracionalne hrane.

    Klinička slika


Pre izbijanja pravog eklamptičnog napada, od subjektivnih simptoma žena se žali na glavobolju, treperenje i svetlucanje pred očima, zujanje u ušima i opštu slabost. Zapaža se slabije izlučivanje mokraće (oligurija), koja može ići do potpunog prestanka izlučivanja (anurija). Proteinurija je veoma izražena. Trudnica je otečena u licu, nogama i donjim delovima tela. Ima izrazito podaduo izgled. Krvni pritisak je veoma visok, i uporno se održava.

U jednom momentu, često posle delovanja neke spoljnje draži ili bez nje trudnica dobije eklamptični napad. Pri tome bolesnica gubi svest i javljaju se tonični i klonični grčevi mišića. U toničnim grčevima učestvuju i trbušni, torakalni, leđni mišići i dijafragma. Trudnica zadržava disanje, pomodri, vilice, zubi i usnice su čvrsto stegnuti. Tonične kontrakcije ne traju duže od jednog minuta, po njihovom popuštanju, bolesnica prodiše i koža i vidljive sluzokože dobijaju normalnu boju. Zatim se javljaju klonični grčevi gotovo svih mišića, naročito su izraženi grčevi mimičnih mišića lica i očnih jabučica, tako da se vide različite grimase uz kolutanje očiju, sem toga nastaje bacakanje ruku i nogu, na ustima se pojavljuje pena koja je, ako se trudnica ugrize za jezik, krvava. Po prestanku napada bolesnica se smiruje, još nekoo vreme je u nesvesti, polusvesti, najzad se budi i ničega se ne seća.
Pri najtežem stanju (status eclampticus) bolesnica uopšte ne dolazi svesti, već se smenjuju napad za napadom i često se završava smrću. Uzroci smrti kod eklampsije su : cirkulatorni kolaps (zastoj srčanog rada, edem pluća, šok), krvarenje u mozgu, ugušenje aspiriranim sadržajem i insuficijencija bubrega. Plod je takđe ugrožen, rađa se sa manjom telesnom težinom, ali je i smrtnost ploda pre rođenja visoka.

    Dijagnoza


U suštini dijagnostikuje se preeklampsija, a zatim se prevenira nastanak eklampsije. Pritisak iznad 140/90, ili povećanje "gornjeg" za 30 mmHg, a "donjeg" za 15 mmHgm, predstavlja signal upozorenja. Ukoliko se još u pregledanom urinu nađu belančevine, a mereno u 24 satnoj mokraći pređu količinu od 0.5 g, onda je dijagnoza preeklampsije veoma jasna i potvrđena.

    Lečenje


Bolesnicu treba odmah hospitalizovati i ako je to moguće smestiti u zasebnu, mirnu, zamračenu sobu. Bolesnica se položi na stranu kako bi se smanjila opasnost od aspiracije, ako dođe do povraćanja. Svakodenvno je treba kontrolisati i nadgledati da ne bi došlo do napada. U slučaju napada, treba dati magnezijum sulfat intravenski, i uz to velike količine vitamina B i C, glikozu. Ishrana ima veliki značaj. Treba izbaciti so, masti i u prvo vreme proteine. U najtežim formama se daje samo voće. Svakodnevno treba kontrolisati telesnu težinu, više puta dnevno krvni pritisak, količinu izlučene mokraće i proteina.







Izvor vesti:Stetoskop

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Kardamon začin iz vavilonskih vrtova

Najdelotvorniji kod organa za varenje, jer podstiče metabolizam i na taj način poboljšava varenje. Z a kardamon (Elettaria cardamomum), jedan od najstarijih i najcenjenijih začina, znalo se još pre pet hiljada godina. Drevni zapisi pokazuju da je još 720 godine pre Hrista gajen u vrtovima vavilonskih kraljeva. Stari Egipćani su ga žvakali da bi osvežili dah i izbeleli zube, a ta praksa se do danas zadržala u Indiji. Stari Grci i Rimljani od kardamona pravili su parfeme, koji je zbog specifičnih mirisnih nota i danas važan sastojak parfemske industrije. Kardamon potiče iz jugoistočne Azije. Ova zimzelena biljka sa debelim rizomom i stabljikom koja raste u visinu i do tri metra, najviše se gaji u Indiji. Cela obala Malabar u Indiji poznata je po bujnom rastinju ove začinske biljke, pa se, očigledno sa razlogom, jedna sorta kardamona upravo zove imenom ove oblasti. Sri Lanka je drugi najveći proizvođač ovog začina, mada među njima postoje razlike. Indijski kardamon je manji i aromatič...