Пређи на главни садржај

Nije svaka reakcija na hranu alergija

Različite vrste preosetljivosti na namirnice imaju slične simptome, ali drugačije uzroke. U jednom slučaju dolazi do imunološkog procesa zbog stvaranja antitela, najčešće posle uzimanja mleka, jaja, oraha.


NAJNOVIJE epidemiološke studije pokazuju da se sve više ljudi suočava sa problemom presetljivosti na hranu. Evropska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju klasifikovala je svaku reakciju organizma na hranu kao hiperosetljivost, pri čemu se sve netoksične reakcije na hranu dele na alergije i intolerancije.
Iako se pojedini simptomi mogu preklapati, postoje jasne biohemijske i fiziološke razlike između alergije i netolerancije na hranu.

Alergija je imunološka reakcija organizma koju prati stvaranje antitela (IgE). Kod dece nastaje najčešće nakon uzimanja mleka, jaja ili oraha, a kod odraslih nakon jedenja ribe, školjki, kikirikija, oraha, začina, povrća, voća, celera, senfa, susama, kukuruza, jaja, mleka, mlečnih proizvoda, soje i proizvoda od soje.
S druge strane, netolerancija na hranu je nemogućnost organizma da prihvati pojedine namirnice ili njihove molekule, što se ogleda različitim biohemijskim reakcijama u organizmu. Najčešća je preosetljivost na ugljene hidrate ili masti, a ređa na proteine. Mogući simptomi su povraćanje, proliv, grčevi ili bol u stomaku, nadutost, masna stolica i različita upalna stanja.
Kada su u pitanju poznate alergije na hranu (jagode, orasi, kikiriki, školjke, morski plodovi), radi se o prejakom imunološkom odgovoru organizma, uzrokovanom interakcijom proteinske komponente iz hrane i imunološkog sistema. U slučaju prave alergije na hranu, prisutna su tzv. brza IgE antitela.
Ako imunološka reakcija izostane, tada govorimo o nealergijskoj preosetljivosti na hranu, piće ili aditive u namirnicama. Uzrok je nedostatak nekog specifičnog enzima (npr. laktaza) koji je potreban za varenje, ili je u pitanju patološka reakcija na neke prirodne sastojke u namirnici.
Iako je nealergijsku preosetljivost - intoleranciju, relativno teško otkriti, jer u njoj učestvuju tzv. spora IgG antitela, danas su dostupni dijagnostički testovi koji pokazuju koje namirnice mogu da se uzimaju bez negativnog uticaja na zdravlje, a koje bi trebalo da se izbegavaju.
Mada su kod nas i u svetu ovi testovi vrlo popularni, postoji niz zvaničnih udruženja (Kanadsko udruženje za alergiju i imunologiju (CSACI), Američka akademija za alergijsku astmu i imunologiju (AAAAI), Evropska akademija za alergiju i kliničku imunologiju (EAACI)) koja su upozorila da utvrđivanje intolerancije na hranu putem merenja IgG antitela nije baš pozuzdano.
Pozitivan rezultat IgG antitela može da se očekuje kod zdravih odraslih osoba i dece. Drugim rečima, ako jedemo puno paradajza ili pijemo dosta zelenog čaja, ove namirnice će se na testu najverovatnije pojaviti kao one koje treba da izbegavamo.
Mnogobrojna testiranja, međutim, pokazuju da sve više ljudi ne podnosi kravlje mleko i mlečne proizvode, žitarice, jaja, neke vrste voća, dizana testa.
Mnogi ne znaju da su zbog netolerancije na određene namirnice vrlo česte tegobe kao što su glavobolja, vrtoglavica, suv kašalj, nadutost, grčevi u stomaku, mučnina ili problemi sa varenjem, ekcem, dermatitis.
Naučna istraživanja su potvrdila da se kod veoma visokog procenta hroničnih bolesnika, kod više od 70 odsto, nakon što po uputstvima svog lekara i nutricioniste promene način ishrane, zdravstveno stanje bitno poboljša.
Zašto se uopšte javlja preosetljivost na određene namirnice? Probavni enzimi, molekuli ključni za normalnu probavu, sintetizuju se u određenim organima probavnog sistema i izlučuju direktno u šupljinu probavne cevi. U slučaju njihovog manjka, nedostatka ili slabije efikasnosti, probava pojedinih namirnica može da bude otežana i da rezultira određenim tegobama. Reakcije koje nastaju određuju hoće li nastupiti alergija ili intolerancija.
M.Vasiljevic

Izovr:Novosti

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Kardamon začin iz vavilonskih vrtova

Najdelotvorniji kod organa za varenje, jer podstiče metabolizam i na taj način poboljšava varenje. Z a kardamon (Elettaria cardamomum), jedan od najstarijih i najcenjenijih začina, znalo se još pre pet hiljada godina. Drevni zapisi pokazuju da je još 720 godine pre Hrista gajen u vrtovima vavilonskih kraljeva. Stari Egipćani su ga žvakali da bi osvežili dah i izbeleli zube, a ta praksa se do danas zadržala u Indiji. Stari Grci i Rimljani od kardamona pravili su parfeme, koji je zbog specifičnih mirisnih nota i danas važan sastojak parfemske industrije. Kardamon potiče iz jugoistočne Azije. Ova zimzelena biljka sa debelim rizomom i stabljikom koja raste u visinu i do tri metra, najviše se gaji u Indiji. Cela obala Malabar u Indiji poznata je po bujnom rastinju ove začinske biljke, pa se, očigledno sa razlogom, jedna sorta kardamona upravo zove imenom ove oblasti. Sri Lanka je drugi najveći proizvođač ovog začina, mada među njima postoje razlike. Indijski kardamon je manji i aromatič...