Пређи на главни садржај

Dunja: (ne)nametljiva kraljica jeseni

Ako dođete do dunje, nemojte da je zaobiđete. Baš je takva kakva izgleda – spoljašnošću nenametljiva, mirisom pokreće dobre emocije, a svojom suštinom daje organizmu značajnu podršku.




Kao da su Grci, Rimljani i naši bliži preci imali više informacija od nas o tome koliko je dobra dunja. Potiče sa Kavkaza, domaći teren su joj Azija i Evropa, ali je osvojila i Novi Svet. 

Od davnina je poznata kao simbol sreće, ljubavi, plodnosti, pameti, lepote, neprolaznosti. Uzgoj dunje počeo je jako rano, neki kažu i prije jabuke. 

Jabuka ju je, međutim, pretekla zahvaljujući svom atraktivnijem ukusu. Ima malo kalorija i masti, a više ugljenih hidrata, dijetnih vlakana i nešto proteina. 

U sastavu dunje ima pektina, što je pored fantastične arome čini idealnom voćkom za marmeladu, jer joj daje želatinoznu komponentu. 

Uostalom, reč marmelada i potiče od portugalskog naziva za dunju – marmelo. Spisak vitamina i minerala nije beskrajan, ali ono što vam dunja ponudi traje znatno duže nego kod drugih voćki. 

Vitamini: C, karotin (provitamin A), B1, B2, B3 (niacin) 

Minerali: bakar, kalijum,kalcijum,magnezijum,gvožđe,sumpor, hlor. 

Još jedna komponenta – tanin, plus sluz, dobri su za rad creva i sprečavanje infektivnih bolesti. Zbog oporog ukusa i tvrdoće teže ih je jesti sirove, ali su veoma ukusne kuvane, pečene, kao kompot, marmelada, voćne kašice. 

Ako negde budete u prilici, probajte sir od dunja, kitnikes – ne uklapa se baš u standarde zdravije hrane, ali ga je šteta propustiti. 

Pire od dunja se služi uz meso, kao odlična kontrateža po sastavu, a ulazi i u sastav nekih slanih orijentalnih jela. Pečena ili kuvana – pogodna je kod upale želudačne i crevne sluzokože, kao i za lečenje anemije. 

Kod dunje su lekovite i semenke: sadrži 15 odsto ulja koje je blagotvorno za ublaživanje rana od dugog ležanja i vitamin B17 (amigdalin) koji ima antikancerogeno dejstvo. 

Čaj od cvetova se u narodnoj medicini koristi za umirivanje kašlja. Istovremeno je domaća i egzotična; ubrajamo je u naše tradicionalno voće, ali je retko vidimo. 

Ako dođete do dunje, nemojte da je zaobiđete. Baš je takva kakva izgleda – spoljašnošću nenametljiva, mirisom pokreće dobre emocije, a svojom suštinom daje organizmu značajnu podršku. 




Izvor:B92

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Ovas - ruski eliksir zdravlja

Za jedne - stočna hrana, za druge - hrana bogova. Drevni Grci i Skandinavci su imali potpuno različita mišljenja o zobi. Ova skromna žitarica je bila pravi spas od gladi za mnoge narode, ali u nekom periodu ljudi su je zaboravili. U naše vreme naučnici su otkrili izuzetna isceljujuća svojstva zobi, koja leči mnoge bolesti i pomaže pušačima da ostave cigarete. Zahvaljujući doktoru Vladimiru Izotovu, o „ruskom ovsenom eliksiru“ je saznao ceo svet. Po starim receptima Trideset tri medicinska preparata dnevno, konsultacije najboljih stručnjaka, najsavremenije metode terapije - i nikakvog progresa u lečenju. Sovjetski lekar Vladimir Izotov, koji je preboleo krpeljni encefalitis, nalazio se u teškom zdravstvenom stanju. Usled opasne virusne infekcije dobio je mnogobrojne komplikacije: bolest bubrega, išemiju, srčanu aritmiju, hipertenziju, pogoršanje sluha... Iako je Izotov bio doktor, nije uspeo da izleči sebe uz pomoć najnovijih preparata. Mnogobrojni lekovi, koje je uzimao po ...