To su materije koje produkuju celije kancera ili
druge telesne celije kao reakcija na postojanje kancera ili odredjenih benignih
(nekancerogenih)formacija. Vecinu tumor markera proizvode I zdrave celije, ali
je njihova koncentracija mnogo veca u kanceroznim stanjima. Ove materije mogu
se detektovati u krvi, urinu, stolici, tkivu zahvaceno tumorom, kao I drugim
tkivima I telesnim tecnostima obolele osobe. Tumor marker su, u najvecem broju
slucajeva, protein. U skorasnje vreme, u medecinskoj dijagnostici sce se cesce
kao tumor marker koriste I genske mutacije, te izmene DNK.
U klinickoj upotrebi je mnogo razlicitih tumot
markera, od kojih neki ukazuju na jedan tip kanciroma, a drugi na dva ili vise
tipova . Ne postoji univerzalni tumor marker, onaj za utvrdjivanje bilo kog
tipa kanciroma. U primeni tumor markea ima I odredjenih ogranicenja. Ponekad se
desava da raste nivo odredjenih tumor markera u nekim nekancerogenim stanjima.
Osim toga, rast tumor markera ne belezi se kod svakog pacjenta s odredjenim
tipom kancera. Na kraju, nije utvrdjen tumor marker za svaku vrstu kancera.
Kako se koriste tumor marker
Ova analiza primenjuje se u dijagnostici I lecenju
nekih tipova malignih bolesti. Premda povisen nivomoze ukazivati na kancer, ova
metoda nije dovoljna za konacnu dijagnozu. Zbog toga se odredjivanje nivoa
tumor morkera koristi uredno s drugim testovima – poput biopsije- za
utvrdjivanje konacne dijagnoze.
Test na tumor markere obicno se radi pre
terapije, da bi se odredio najefikasnijitip lecenja , te adekvatne doze. U
slucaju nekih tipova kanciroma , nivo tumor markera odrzava fazu bolesti ili
prognozu za pacjenta. Tokom terapijse obicno se povremeno ponavlja test na
tumor markere, kako bi se proverilo da li tumor reaguje na terapiju ili ima
potrebe za njenim korigovanjem. Na kraju ciklusa lecenja- ponavlja se test
zarad utvrdjivanja rizika od recidiva bolesti.
Kako se mere tumor marker
Nakon sto se uzme uzorak krvi ili drugih telesnih
tecnosti, odnosno isecak tkiva- labaratoriski
se analiziraju tumor marker razlicitim metodama. Ukoliko je svrha testa
delotvornost terapije, ili recidiv kancera, onda se sukcesivno uzimaju uzorci
za analizu u odredjenom period. U najvecem broju slucajeva , s ove”serijske
provere” mnogo su pouzdanije od samo jednog testa. Premda su tumor marker vrlo
korisni u proceni efikasnost terapije I utvrdjivanu recidiva, nijedan njihov
tip nije do danas pokazao dovoljno precizan kao iskljucivo sredstvo za pouzdano
dijagnostikovanje. Na primer , PSA
(specificni antigen prostate) kojim semeri nivo ove materije u krvi, obicno se
u praksi koristi za proveru u vezi s kancerom prostate. Ipak, porast PSA nivoa moze
uzrokovati benigna stanja prostate , kao I kancer. Vecina muskaraca s uvecanim
vrednostima PSA , zapravo, ne boluje od kancera prostate.
Na slican nacin rezumtati istrazivanja pokazuju
da CA-125 testovi- tumor marker cije su vrednosti ponekad poviseni kod zena s
kancerom jajnika , ali I kod onih s beningnim stanjima- nisu dovoljno
senzitivni niti specificni za uporednu primenu s transvaginalnim ultrazvucnim
pregledom sto se tice kancera jajnika.
Коментари
Постави коментар