Пређи на главни садржај

Vrste žitarica u ishrani dece




Deca najčešće jedu žitarice za doručak. Proizvodi od njih, raznovrsni po obliku, ukusu i boji, spremaju se jednostavno i brzo.

Vrste žitarica u ishrani decePAHULJICE

One su prvi industrijski oblik žitarica. Sadrže manju količinu zasićenih masnih kiselina, a pojedine - kao mekinje, posebno one sa voćem, sadrže veću količinu vlakana. Loša strana je što su slane i sadrže veliku količinu šećera.

Prstenaste uglavnom sadrže manje zasićenih masti od drugih, ali su često opterećene šećerom.
Ovsene sadrže malu količinu šećera, masti i soli, a takođe sadrže vlakna, koja snižavaju holesterol. Jednostavne ovsene  žitarice praktično nemaju loših strana, dok instant imaju sojin lecitin kao stabilizator, koji se izdvaja iz sojinog ulja. Dodaci ukusa su opterećeni šećerom i mastima.
Žitne kuglice sadrže malu količinu šećera, soli i zasićenih masti. Zaslađene sadrže veliku količinu šećera.
U komadićima, uglavnom od celog zrna - na pirinčanoj i kukuruznoj osnovi. Jednostavne varijante su dobar izbor za doručak, jer sadrže nizak nivo šećera, soli i zasićenih masti, a veliku količinu vlakana.
Pirinčani krekeri sadrže malu količinu masti, a bogati su vlaknima.
Jednostavni krekeri imaju malu količinu šećera i masti, ali sadrže umerenu količinu soli. Oni krekeri čiji je ukus obogaćen, sadrže mnogo šećera i masti.
Krckave (Crunch) - ovas u ovim žitaricama sadrži rastvorna vlakna, ali veliku količinu šećera, i nijedne nisu bez zasićenih masti.
Mekinje su bogate vlaknima, ali sa velikim sadržajem soli.


Musli
Musli je prvi put uveden u ishranu 1900. godine, kod hospitalizovanih pacijenata u Švajcarskoj, čija je ishrana morala da sadrži dosta svežeg voća i povrća. Naziv predstavlja demunutiv nemačke reči mus, koja označava kompot ili pire, polutečnu hranu od svežeg ili kuvanog voća.
U modernoj formi, musli je počeo da se koristi u zapadnim zemljama šezdesetih godina prošlog veka, kada je poraslo interesovanje za vegetarijansku ishranu.
Idealan je za doručak, ukusan i hranljiv. Klasičan musli se sastoji od presovanog ovsa i voća. Postoje dve varijante: suvi i svež.

Originalan švajcarski recept za musli
- Kašika ovsenih pahuljica, prelivena sa dve-tri kašike vode,
- kašika limunovog soka,
- kašika pavlake,
- 200 g rendanih jabuka, pomešanih sa prethodnim sastojcima, i to neposredno pre služenja.
Eventualno, preko muslija može da se pospe jedna kašičica krupnije mlevenog badema ili lešnika.
*Suvi musli se sastoji od nekuvanog presovanog ovsa, delova raznog voća, koštunjavog voća i semenja. Takođe sadrži i druge žitarice, tipa integralne pšenice i raži u vidu pahuljica. Postoje razne varijante, a može da se održi svež mesecima. Često sadrži i druge dodatke: med, začine, čokoladu. Servira se sa mlekom, jogurtom, voćnim sokom i komadićima svežeg voća.

*Svež musli je sveže pripremljena mešavina ovsenih pahuljica sa voćnim sokom, pomešana sa rendanom jabukom. Dodaju se još sveža banana, mango, grožđe, suvo voće, mlečni proizvodi - jogurt, pavlaka, krem sir pomešan sa malinama, potom limunov sok, začini - naročito cimet. Ne preporučuje se dodavanje mleka, jer ono brzo koaguliše pod uticajem kiseline iz jabuke.

*Granola je vrsta muslija sastavljena od ovsenih pahuljica, koštunjavog voća i meda - koji su pečeni da bi postali hrskavi. Nekad se dodaje suvo voće, kao suvo grožđe i smokve. Sve žitarice sadržane u musliju su od celog zrna, a sadržaj suvog voća je do 30 odsto.
Ovakav sastav obezbeđuje ugljene hidrate, vlakna, vitamine, minerale, i u malim količinama proteine, pa je musli pogodan i za vegetarijansku ishranu.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zdravlje na blic: Rozetla

Rozetla (peralgonium graveolens) ili kako botaničari  često kažu „muškatla sa intezivnim mirisom ruže“ , trebalo bi da bude nezaobilazan sastojak svih slatkih zimnica i poslastica poput sutlijaša. Ova biljka je najvažnija tajna bakine kuhinje jer džemovima, kompotima i slatkom,posebno od šljiva, daju nezaboravnu, prepoznatljivu aromu.  Ali listovi rozetle u teglama nisu bili važni samo zbog ukrasa i posebnok ukusa, već i zato što ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera. Zato je u narodnoj medicini često preporučuju kao dodatak u terapiji kod dijabetisa,  a uzima se pola lista rozetle pre obroka.

Dijeta kod oboljenja žučne kese

Uputstvo: 1. Neophodno je da se pridržavate uputstva za ishranu. 2. Osnovu dijete sačinjavaju namirnice sa malo nesvarljivih materija. 3. Naročito treba izbegavati jela koja nadimaju. 4. Koristite namirnice bogate ugljenih hidratima i proteinima, a siromašne masnoćama. 5. Sva jela treba sveže pripremati. 6. Način pripreme namirnica je kuvano,bareno i dinstano. 7. Treba česće uzimati manje obroke.

Kardamon začin iz vavilonskih vrtova

Najdelotvorniji kod organa za varenje, jer podstiče metabolizam i na taj način poboljšava varenje. Z a kardamon (Elettaria cardamomum), jedan od najstarijih i najcenjenijih začina, znalo se još pre pet hiljada godina. Drevni zapisi pokazuju da je još 720 godine pre Hrista gajen u vrtovima vavilonskih kraljeva. Stari Egipćani su ga žvakali da bi osvežili dah i izbeleli zube, a ta praksa se do danas zadržala u Indiji. Stari Grci i Rimljani od kardamona pravili su parfeme, koji je zbog specifičnih mirisnih nota i danas važan sastojak parfemske industrije. Kardamon potiče iz jugoistočne Azije. Ova zimzelena biljka sa debelim rizomom i stabljikom koja raste u visinu i do tri metra, najviše se gaji u Indiji. Cela obala Malabar u Indiji poznata je po bujnom rastinju ove začinske biljke, pa se, očigledno sa razlogom, jedna sorta kardamona upravo zove imenom ove oblasti. Sri Lanka je drugi najveći proizvođač ovog začina, mada među njima postoje razlike. Indijski kardamon je manji i aromatič...