Stručnjaci priznaju da se i dan danas malo zna o zdravlju lezbo, gej, biseksualnih i transseksualnih osoba. Međutim, nauka ima načina da dođe do novih podataka, a glavna prepreka je, kao i obično - birokratija.
Predlog jedne nevladine organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama je da na državnom nivou počne prikupljanje podataka o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, na isti način na koji naučnici upoznaju etničke manjine.
Takvim pristupom bilo bi omogućeno bolje razumevanje zdravstvenih problema s kojima se suočavaju osobe LGBT populacije.
„Lako je pretpostaviti da samo zato što smo svi ljudi, pol, rod, rasa i druge karakteristike nemaju uticaja na zdravlje. Međutim, kako su pokazala brojna istraživanja do sada koja su obuhvatala etničke manjine, postoje razlike u učestalosti nekih oboljenja za svaku specifičnu populaciju“, objašnjava Robert Graham, profesor porodične medicine i javnog zdravlja na Univerzitetu u Sinsinatiju.
Džudit Bredford, član komiteta koji je i predao izveštaj, smatra da je studija ovog tipa veoma važna jer stvara sliku o tome kako malo informacija imamo o ljudima koji su stalna meta diskriminacije.
„Na osnovgu ograničenih podataka kojima raspolažemo, osobe LGBT populacije imaju probleme u nekoliko oblasti zdravstvene nege. Mnoge ustanove ne razumeju ko su LGBT osobe i nisu svesni koliko zahtevaju specifično lečenje“, objašnjava ona.
Bredfordova, koja je i zamenica direktora Fenvej instituta, organizacije koja pruža zdravstvenu pomoć pripadnicima lezbejske, gej, biseksualne i transrodne zajednice, smatra da bi izveštaj mogao da utiče na tamošnje vlasti kako bi poboljšale zdravstvenu negu te populacije.
Rej Martins, načelnik Vitman – Voker Klinike, koja od 1978. pruža posebnu pomoć pripadnicima LGBT zajednice i ljudima koji žive sa HIV virusom, smatra da je jedna od osnovnih prepreka za bolju negu ove grupacije, nedostatak podataka.
„Bez potpunog razumevanja o tome kako jedinstvenu negu zahtevaju LGBT osobe, medicinski radnici imaju manje mogućnosti da im pruže neophodnu pomoć. Prikupljanje podataka pomoćiće da se stručnjaci dodatno obuče za potrebe LGBT osoba“, smatra on.
Takvim pristupom bilo bi omogućeno bolje razumevanje zdravstvenih problema s kojima se suočavaju osobe LGBT populacije.
„Lako je pretpostaviti da samo zato što smo svi ljudi, pol, rod, rasa i druge karakteristike nemaju uticaja na zdravlje. Međutim, kako su pokazala brojna istraživanja do sada koja su obuhvatala etničke manjine, postoje razlike u učestalosti nekih oboljenja za svaku specifičnu populaciju“, objašnjava Robert Graham, profesor porodične medicine i javnog zdravlja na Univerzitetu u Sinsinatiju.
Džudit Bredford, član komiteta koji je i predao izveštaj, smatra da je studija ovog tipa veoma važna jer stvara sliku o tome kako malo informacija imamo o ljudima koji su stalna meta diskriminacije.
„Na osnovgu ograničenih podataka kojima raspolažemo, osobe LGBT populacije imaju probleme u nekoliko oblasti zdravstvene nege. Mnoge ustanove ne razumeju ko su LGBT osobe i nisu svesni koliko zahtevaju specifično lečenje“, objašnjava ona.
Bredfordova, koja je i zamenica direktora Fenvej instituta, organizacije koja pruža zdravstvenu pomoć pripadnicima lezbejske, gej, biseksualne i transrodne zajednice, smatra da bi izveštaj mogao da utiče na tamošnje vlasti kako bi poboljšale zdravstvenu negu te populacije.
Rej Martins, načelnik Vitman – Voker Klinike, koja od 1978. pruža posebnu pomoć pripadnicima LGBT zajednice i ljudima koji žive sa HIV virusom, smatra da je jedna od osnovnih prepreka za bolju negu ove grupacije, nedostatak podataka.
„Bez potpunog razumevanja o tome kako jedinstvenu negu zahtevaju LGBT osobe, medicinski radnici imaju manje mogućnosti da im pruže neophodnu pomoć. Prikupljanje podataka pomoćiće da se stručnjaci dodatno obuče za potrebe LGBT osoba“, smatra on.
Коментари
Постави коментар